Sukobi na relaciji Izrael – Palestina: Kada i zbog čega je počelo višedecenijsko krvoproliće

Više od 600 ljudi je ubijeno, a tačan broj mrtvih i dalje nije poznat. Pripadnici militantne terorističke organizacije Hamas izveli su desant na Izrael i započeli svoj krvavi pir tokom vikenda. Ipak, čini se kao da ovaj napad – 7. oktobra i nije slučajan. Naime, pre 50 godina, tačnije 1973. godine, Izrael su napali Egipat i Sirija, a Hamas je za ovu misiju koja je ceo svet ostavila u šoku izabrao baš jedan od najbolnijih dana u istoriji Izraela.

Početak netrpeljivosti

Velika Britanija je preuzela kontrolu nad područjem poznatim kao Palestina pošto je Osmansko carstvo, koje je vladalo ovim delom Bliskog istoka, poraženo u Prvom svetskom ratu. Područje su naseljavale jevrejska manjina i arapska većina.

Netrpeljivosti su počele da rastu kada je međunarodna zajednica dala Britaniji zadatak da u Palestini uspostavi „nacionalni dom“ za Jevreje.

Jevreji su tu oblast smatrali pradomovinom, ali palestinski Arapi su takođe polagali pravo na zemlju i usprotivili se uspostavljanju „nacionalnog doma“.

Između dvadesetih i četrdesetih godina 20. veka, pristizao je sve veći broj Jevreja – mnogi su bežali od progona u Evropi i tražili domovinu posle Holokausta u Drugom svetskom ratu. Sve češće je dolazilo do nasilja između Jevreja i Arapa, ali i do napada na britansku upravu.

Ujedinjene nacije (UN) su 1947. godine izglasale da se Palestina podeli na dve države, jevrejsku i arapsku, a Jerusalim je postao međunarodni grad. Očekivano, arapska strana nije prihvatila plan.

Pošto nisu uspeli da reše problem, Britanci su otišli 1948. godine, a jevrejske vođe proglasile su stvaranje države Izrael, zbog čega je došlo do rata u kojem su učestvovale i vojske susednih arapskih zemalja.

Stotine Palestinaca je proterano i oni ovaj događaj nazivaju Al Nakba ili „Katastrofa“. Sukob je završen izraelskom kontrolom većeg dela teritorije.

Jordan je zauzeo teritoriju koja je postala poznata kao Zapadna obala, a Egipat Gazu, dok je Jerusalim bio podeljen između izraelskih snaga na zapadu i jordanskih na istoku. Pošto nikada nije došlo do mirovnog sporazuma – svaka strana je krivila drugu, a decenije koje su usledile donele su nove ratove i sukobe.

U ratu 1967. godine, Izrael je okupirao istočni Jerusalim i Zapadnu obalu, kao i veći deo sirijske Golanske visoravni, Gazu i egipatsko Sinajsko poluostrvo.

Većina palestinskih izbeglica i njihovih potomaka živi u Gazi i na Zapadnoj obali, kao i u  Jordanu, Siriji i Libanu. Njima nije dozvoljeno da se vrate kućama – izraelske vlasti ocenjuju da bi to ugrozilo njihovo postojanje.

Jom Kipur

Raketni i infiltracijski napadi koje je Hamas sada izvšio na Izrael došli su na 50. godišnjicu Jomkipurskog rata – iznenadnog napada Egipta i Sirije na Izrael u oktobru 1973. godine.

Izrael rat naziva Jom Кipur ratom, jer je počeo na Jom Кipur, najsvetiji dan jevrejskog kalendara. Jevreji obično svetkuju dan tako što poste i kaju se za svoje grehe tokom prethodne godine.

Jevrejski kalendar je lunarni, tako da se praznici ne slave svake godine na isti datum. Jom Кipur je ove godine počeo u zalasku sunca 24. septembra i završio se 25. septembra. Suprotno od Jevreja, Arapi rat nazivaju Oktobarski.

Sukob je počeo tako što su Egipat i Sirija poslali trupe u nadi da bi mogli da povrate teritoriju na Golanskoj visoravni i Sinajskom poluostrvu koje je Izrael prethodno zauzeo u Šestodnevnom ratu u junu 1967. godine.

Saudijska Arabija, Кuvajt, Libija, Alžir, Tunis, Sudan, Maroko i Jordan pomogli su Egiptu i Siriji trupama – finansijski i oružjem. Sovjetski Savez je prevozio zalihe arapskim borcima, dok su Sjedinjene Države pružale pomoć Izraelu.

Rat je završen tako što su se izraelske trupe približile Damasku i opkoljena je čitava vojska.

Istog datuma, 50 godina kasnije, Hamas je na nekoliko gradova na centar i jug Izraela ispalio više od 5.000 raketa.

Izrael je proglasio „ratno stanje“ i započeo vazdušne kontranapade na pojas Gaze.

Tačan broj žrtava još nije poznat, a poslednje informacije kažu da je ubijeno više od 600 ljudi u Izraelu i više od 400 u Gazi.

Izvor: Nova.rs