Interesantan podatak za sve one kafopije koji preferiraju kafu iz džezve, pripremljenu na tradicionalni način, sve jedno sa ili bez šećera, usutu u male šoljice koje upravo i zovemo „šoljice za tursku kafu“ ili pak originalne fildžane, da upravo turska kafa ima i svoj dan – Svetski dan turske kafe!
Naime, tursku kafu je 2013. godine UNESCO prepoznao kao nematerijalnu kulturnu baštinu i od tada se tradicija ispijanja ovog toplog napitka obeležava svake godine 5. decembra, kako u Turskoj, a zahvaljujući velikoj i rasprostranjenoj turskoj Dijaspori i širom sveta.
Shvatajući ozbiljno promociju sopstvene kulturne baštine, povodom Svetskog dana turske kafe, ambasador Republike Turske u Austriji Nj.E. Ozan Ceyhun zajedno sa suprugom Azize ugostio je 5. decembra zvanice u Ambasadi Turske u Beču.
U opuštenoj atmosferi i uskom krugu gostiju, ambasador i gospođa Azize predstavile su tradiciju pripreme turske kafe i običaje koji je prate.
Jedan od najstarijih načina pripremanja kafe je upravo turska kafa, pravi se od mirišljavih pečenih i sitno mlevenih zrna kafe koja se kuvaju u vodi. Priprema ovog napitka zahteva strpljenje i poznavanje tehnike pripreme, jer ključni deo svake dobre kafe je gusta pena na vrhu, koja se postiže laganim kuvanjem u džezvi.
U Turskoj, ispijanje kafe nije samo trenutak konzumacije toplog napitka, već i važan društveni običaj, simbol je druženja i uživanja koji sa sobom nosi određene rituale.
„ Šolja kafe predstavlja 40 godina prijateljstva“
Rasprostranjen izraz u Turskoj glasi „Šolja kafe predstavlja 40 godina prijateljstva“ i podseća nas na važnost deljenja kafe sa prijateljima i porodicom.
Svima nam je poznato da se turska kafa služi sa čašom vode i ratlukom, ali ova tradicija ima i svoje značenje. Naime, ispijanje vode pre kafe signalizuje glad, dok slatki ratluk nakon kafe pokazuje zadovoljstvo gosta gostoprimstvom domaćina.
Amabasador Ceyhun, pojasnio je i “umešanost” kafe prilikom rituala prosidbe mlade u njenoj kući, koji se razlikuje od regiona do regiona u Turskoj, tako negde poslužena slatka kafa koju zaprošena devojka pripremi je bila znak njenog pristanka, dok je kafa pripreljena sa solju značila odbijanje prosca. Međutim, u nekim krajevima “slana kafa” predstavlja prvi test za budućeg mladoženju da ukoliko mu je stalo do devojke, istrpi i so u kafi kao znak trpeljivosti i naklonosti.
Međutim, ambasador je šaleći se predstavio i običaj okretanja šolje i gledanje iz iste tumačeći šare nastale od slivanja soca od kafe, što je bilo krajnje zabavno za sve prisutne.
Tekst: Svetlana Nenadović Glušac
Foto: Svet Dijaspore / S.N.G.