Svemir možda deluje kao mirno, prazno i beživotno mesto, ali ako biste mogli pomirisati njegov prostor, planete, oblake plina i zvezdanu prašinu – naišli biste na celi spektar iznenađujuće poznatih ali i neprijatnih mirisa. Od sumpora i amonijaka do naftnih para i spaljenog metala, naučnici danas doslovno „njuškaju“ po svemiru kako bi bolje razumeli njegov sastav – pa možda čak i pronašli tragove života.
„Svakome je drugačije, kao bomba mirisa iz pakla“
Kanadski astronaut David Saint-Jacques nije jedini koji se nakon svemirske šetnje vratio u modul s nečim zanimljivim na opremi: „mirisom svemira“. Astronauti su taj miris opisivali kao spoj spaljenog mesa, baruta i rastopljene plastike. Neki tvrde da podseća na tek zavaren metal, drugi na ozon koji se oseca u vazduhu nakon oluje.
No, šta to tačno miriše i zašto?
Za Marinu Barcenillu, naučnicu i astrobiološkinju sa Univerziteta “Westminster” u Londonu, pitanje „kako miriše svemir?“ postalo je lična opsesija. Danas ona u laboratoriji rekonstruiše mirise planeta i zvezdanog sistema, a njene formule deo su nove izložbe u londonskom Prirodnjačkom muzeju.
Na primer, Jupiter – najveća planeta Sunčevog sistema – miriše kao „otrovan marcipan“, kaže Barcenilla. Njegov gornji sloj čine kristali amonijaka koji podsećaju na mačji urin. Dublji slojevi sadrže amonijak sulfid – kombinaciju amonijaka i sumpora koja smrdi na trula jaja. Tu su i organski molekuli s mirisom nafte, pa čak i belog luka.
Sveopšti utisak?
„Kao bomba mirisa iz pakla“, kaže naučnica. Saturnov mesec Titan pak verovatno miriše na bademe, benzin i pokvarenu ribu, dok plinoviti div HD 189733 b, udaljen 64 svetlosne godine, navodno smrdi na trula jaja i rastvarivače.
Helen Sharman, prva britanska astronautkinja, prisetila se svog boravka na sovjetskoj stanici Mir 1991. godine. „U mikrogravitaciji se mirisi gotovo i ne šire. Da biste nešto osetili, morali ste doslovno gurnuti nos u vrećicu s hranom“, rekla je. No nakon svemirske šetnje jedno je ipak bilo neizbežno – miris metala.
Objašnjenje? Mogući uzrok je atomski kiseonik koji se lepi za svemirska odela i alate. Kada se vrate u unutrašnjost stanice i dođu u kontakt s molekularnim kiseonikom, nastaje ozon – spoj poznat po oštrom mirisu koji osećamo nakon nevremena sa grmljavinom.
Molekuli koji mirišu na zvezde
U međuzvezdanom prostoru plutaju molekuli nastali eksplozijom umirućih zvezda, poput policikličnog aromatskog ugljikovodika (PAH), koji nalazimo i u izgaranjem stvorenim dimovima na Zemlji. Ti spojevi mogu da mirišu na gorivo, bitumen, pa čak i na spaljenu hranu. Njihova prisutnost nije samo stvar olfaktornih doživljaja – oni su i temelj za nastanak novih planeta i kometa.
Galaksija miriše na maline i lak za nokte?
U srcu Mlečne staze, u oblaku plina Sagittarius B2, naučnici su detektovali molekule poput etanola, metanola, acetona i etilen-glikola – sve one koje na Zemlji koristimo kao rastvarivače, antifriz ili industrijske hemikalije. Iako popularna tvrdnja da centar naše galaksije miriše na maline nije sasvim tačna, istina je da se tamo nalazi etil-format – spoj koji se povezuje s ukusom, ali i mirisom raznih voćki i laka za nokte.
Jedan od najuzbudljivijih trenutaka stigao je kada je NASA-in svemirski teleskop James Webb (JWST) 2023. godine u atmosferi egzoplaneta K2-18b, udaljenog 120 svetlosnih godina, detektovao molekul dimetil-sulfida (DMS) – isti onaj koji na Zemlji dolazi iz okeana i proizvode ga fitoplanktoni. Ako se potvrdi da dolazi iz biološkog izvora, to bi bio jedan od najsnažnijih dokaza postojanja vanzemaljskog života.
„Ovo je tek početak. Ako K2-18b ima okean, a DMS dolazi iz njega, tada bi tamo mogla postojati neka vrsta morskog života“, rekao je astrofizičar Subhajit Sarkar iz Sveučilišta u Cardiffu.
Ipak, nakon svih kosmičkih mirisa, najskomniji ostaje – onaj zemaljski.
Kada se Helen Sharman 1991. vratila iz svemira, kapsula je sletela na stepsku vegetaciju u Kazahstanu. „Kada smo otvorili vrata, osetila sam miris sveže zgnječenog pelina i zemlje. Bio je to najlepši miris koji sam ikada osetila“, rekla je ova žena astronaut, a preneo BBC.
Svet Dijaspore // Izvor: BBC
Foto: Freepik.com