Danas se navršavaju tačno tri godine od početka rata Rusije i Ukrajine. Nakon ofanziva i kontraofanziva, brojnih gubitaka i ljudstva i tehnike kako sa jedne tako i sa druge strane, ono što karakteriše ovaj sukob – većinu vremena – je da je to pozicioni rat, ocena je analitičara. Ono što predstoji su, kako kažu, pregovori o primirju, u kojima će SAD dogovarati uslove.
Više od 1.000 dana rata obeležile su različite faze i stadijumi, mnogo iznenađenja i čudnih poteza, a sve se za nekoliko meseci svelo na pozicioni rat sa linijama fronta u kojima su odstupanja bila minimalna, smatraju analitičari.
Već na samom početku bilo je jasno da ruska vojska neće tako lako ostvariti zacrtane ciljeve, te da će otpor Ukrajinaca biti snažniji nego što je to iko mogao da očekuje.
Vuk Vuksanović iz Beogradskog centra za bezbednosnu politiku i saradnik Instituta IDEAS Londonske škole ekonomije i političkih nauka za N1 kaže da su, nakon iznenadnog napada Rusijena Ukrajinu i zauzimanja nekih veoma bitnih gradova i teritorija, usledili neuspesi ruske vojske koji su na kraju doveli do toga da se sukob pretvori u rat iscrpljivanja.
„Tokom prvih godinu dana videli smo da, uprkos zauzimanju nekih pozicija u Donbasu, veoma bitnih gradova od strane Rusije, da je bilo i dosta neuspeha. Rusija je ušla sa malim brojem trupa, ispostavilo se da je bilo i pitanje loše organizacije i logistike i to ih je koštalo. Neuspešna bitka kod Kijeva, na kraju i dva najveća povlačenja – iz Harkova i malo bolje organizovano iz Hersona. Svesni toga da im je loše krenulo i svesni podrške koju Ukrajina ima, Rusi su pokrenuli dodatnu mobilizaciju, mobilisali su i svoju vojnu industriju i sve se pretvorilo u rat iscrpljivanja. Tada je uspostavljena odbrambena Surovikin linija. Ukrajinci su proveli previše vremena braneći mesta koja su u međuvremenu izgubila značaj za same Ukrajince, poput Bahmuta. Izgubili su mnogo ljudi i na kraju je došlo do promašene kontraofanzive 2023. Svi oni parametri koji su bili bitni – sveobuhvatna teža snaga i u ljudstvu i u industriji i u artiljeriji, to je sve favorizovalo Rusiju“, objašnjava sagovornik portala N1.
Vojni analitičar Aleksandar Radić za N1 ističe da se vrlo brzo pokazalo da su Rusi imali vrlo maglovitu predstavu o tome kakvo je stvarno stanje Ukrajine, te da se radikalan cilj koji je Kremlj postavio brzo istopio.
„U prvim danima rata se pokazalo da neće moći da ga ostvare. Posle povlačenja ruskih snaga sa severa, severoistoka Ukrajine u korekcije fronta u aprilu 2022. godine, u nekoliko sedmica su ušli u pozicioni rat. Jedini su znaci bili ukrajinski upad i u Harkovsku oblast, gde su izbacili iz stroja veliki broj ruskih vojnika i došli do velike količine tehnike koje su zaplenili. Zatim, rusko povlačenje iz Hersonske oblasti i ukrajinski upad u Kursku oblast. Rusi su postepeno zaista pužovom brzinom uzimali teren, po cenu velike žrtve – tako su pali neki od gradova u Donjeckoj oblasti, Luganskoj oblasti koje su bili predmet ambicije Rusije definisan kroz prisajedinjavanje četiri oblasti Ukrajine. To je proces koji se završio oktobra 2022. godine. I od tad je bila jasna slika da bi uzimanje tih oblasti bilo predmet ruske ambicije. Putin je decembra prošle godine rekao da je, kao platforma za primirje, prihvatljivo da se ukrajinska vojska povuče s čitave teritorije tih oblasti, s obzirom da kontrolišu sva tri prostora, bez obzira što je to na ruskim mapama sada deo Rusije. E taj cilj nije ostvaren“, kaže Radić.
Dodaje da nakon tri godine nema naznaka da se vojnim sredstvima rat može rešiti.
„Trenutno su gubici ogromni. Rusi guraju jurišne odrede napred, ne pita se za cenu i za metar prostora. Naprosto, nakon tri godine rata imam utisak da su se i starešine ostrvile, izgubi se kriterijum svrsishodnosti nekih poteza. Jednostavno, ide se dalje po svaku cenu. Ukrajinici su, naravno, u situaciji da, prvo, kako znaju i umeju pokušavaju da prežive i da zadrže položaje, ali, pored tog tmurnog opisa situacije, dramatike borbi, zapravo nema velike promene jer Ukrajinci ne mogu ništa da preduzmu osim odbrambenih dejstava i postepenih povlačenja sa položaja koji je kompromitovan, a s druge strane Rusi ne mogu da formiraju manevarske snage koje bi mogle da eksploatišu, za, recimo, jedan jak snažan udar u nekom pravcu i nema naznake rešavajuće bitke, a ljudi se troše, tehnika se troši“, kaže Radić.
Uslove mira diktiraće SAD
Pregovori izdaja Ukrajine ili primirje bazirano na realnim elementima?
Stanje na frontu, ali i promene na čelu Sjedinjenih Američkih Država, dovele su do situacije da uoči same treće godišnjice od početka rata ozbiljno počne, ne samo da se priča, već i radi na okončanju sukoba, a uslovi pod kojima će do mira doći, kako se čini, najmanje će biti povoljni po Ukrajinu.
Ipak, istraživanja javnog mnjenja iz januara su pokazala da 50 odsto Ukrajinaca želi kompromis kako bi se sukob okončao, a za mirovne pregovore spremna je i Rusija.
Novi – stari američki predsednik Donald Tramp, koji je još u kampanji najavljivao da će okončati ukrajinski rat za 24 sata, po zvaničnom preuzimanju funkcije krenuo je u realizaciju svojih planova.
Za samo mesec dana na funkciji predsednika, napravio je zaokret u pristupu SAD prema ratu u Ukrajini i pokrenuo direktne razgovore samo sa ruskom stranom. Najviši američki zvaničnici ove nedelje sastali su se sa ruskim zvaničnicima u Saudijskoj Arabiji, a potom je otkriveno da su se predstavnici dve zemlje na nezvaničnim razgovorima o ratu u Ukrajini sastajali proteklih meseci u Švajcarskoj.
Plan je i da dođe do sastanka na najvišem nivou, a zamenik ministra spoljnih poslova Rusije Sergej Rjabkov izjavio je da su pripreme za sastanak licem u lice Trampa i Putina u toku.
Sa druge strane, odnos američkog i ukrajinskog predsednika se sve više zaoštrava. Tramp je Volodimira Zelenskog nazvao diktatorom, a potom je izjavio i da Ukrajina nema „nikakve karte u rukama“ za potencijalne pregovore o okončanju sukoba sa Rusijom.
Samo dva dana pred godišnjicu početka rata SAD su predložile Generalnoj skupštini UN i nacrt rezolucije u kojem se poziva na „brzo okončanje“ sukoba u Ukrajini, ali u kojoj se ne pominje poštovanja teritorijalnog integriteta te zemlje.
Ovakvu politiku SAD, koja je isključila Kijev iz razgovora o miru, mnogi Ukrajinici doživeli su kao pripremu ultimatuma.
Vuksanović ocenjuje da je sve što je Trampova administracija uradila iznenađenje jer, kako kaže, predstavlja odstupanje od poslednje tri godine američke politike. Ističe da je Zelenski u najgoroj poziciji, zato što on nakon tri godine borbe i teških gubitaka sve ovo treba da opravdava i svojoj populaciji.
„Isto tako će morati da opravdava i onim tvrdim desno-nacionalističkim frakcijama u ukrajinskoj politici, koje ga mogu ugroziti, ukoliko bi pristao na rusko-američke uslove. Ali poenta je isto tako da ukoliko bude odbio, Vašington ima mnogo prinudnih poluga uticaja kojim može da ga pritisne i slama njegov otpor. U svakom slučaju, bojim se za Ukrajinu, ne vidim preterano srećno rešenje, vidim spektar ukrajinskih opcija između loše opcije i mnogo gore opcije“, navodi on.
Radić je mišljenja da su Amerikanci, kao najmoćnija sila, ti koji dogovaraju uslove primirja, te da u tom kontekstu, Ukrajinci moraju da sprovedu ono što se odluči.
„Ukrajina je tu u poziciji da prihvati ponuđeno. U tom kontekstu treba razumeti pritiske na Kijev u nekoliko prethodnih dana, jer očigledno je da su zapadni saveznici morali da Kijev podsete da je njihovo održavanje fronta bilo moguće primarno, zahvaljujući ogromnoj zapadnoj vojno-tehničkoj pomoći, da je ukrajinska privreda održavana kroz zapadnu finansijsku pomoć i u takvom kontekstu moraju da prihvate realnost. Upravo ja taj izraz upotrebljen od strane američkih zvaničnika. Realnost je da neće Zapad ratovati za Ukrajinu, a da Ukrajina nema resursa niti mogu da ostvare svoj cilj da poraze rusku vojsku na frontu do te mere da mogu da se vrate na svoje granice od pre 2014. godine“, kaže vojni analitičar.
Sa druge strane, politiku SAD Radić ne vidi kao okretanje leđa Ukrajincima, već kao propust Zelenskog i vlasti koju predvodi da nisu pripremili javno mnjenje za neminovnost, odnosno za primirje koje baziraju na realnim i ostvarivim elementima.
„Jer je nerealno bilo očekivati bilo kog momenta da će Zapad biti zainteresovan za to da zadovolji ukrajinske ambicije. Bilo bi naivno verovati da je Zelenski bio u poziciji da će doći do grandiozne istorijske pobede nad ruskom vojskom. To nije realno. Tačka. I sad se Ukrajinci suočavaju sa istinom. I način koji izlaze iz rata za njih zapravo, kada gledamo sa strane, nije nepovoljan. Oni su se sukobili sa velikom silom, koja je bila neproporcionalno snažnija u odnosu na njih kad je počeo rat. I ko je to verovao u tom momentu da će oni moći stabilno držati liniju fronta? A oni su je zadržali. Uspevali su da zadrže rusku vojsku sve tri godine i sad su u situaciji kada moraju da pođu kroz proces racionalizacije i da prihvate svršen čin“, zaključuje Radić.
SAD i Rusija mesecima tajno razgovarale o Ukrajini, sastanci održavani u Švajcarskoj
Američki i ruski predstavnici proteklih meseci su se sastajali u Švajcarskoj na nezvaničnim razgovorima o ratu u Ukrajini, a poslednji sastanak je održan prošle nedelje, rekla su tri izvora Rojtersu.
Iako učesnici tih razgovora imaju iskustva u diplomatskoj i bezbednosnoj sferi, oni nisu vladini zvaničnici i u ovom trenutku nije jasno jesu li ih poslale vlade, rekla su dva anonimna izvora.
Razgovore su opisali kao sporedni kanal, s kontaktima koji su uspostavljeni tokom perioda tranzicije vlasti posle pobede američkog predsednika Donalda Trampa na izborima 5. novembra.
Najmanje nekoliko savetnika Trampu zna za te razgovore, rekao je jedan od izvora, dirketno upućen u to pitanje.
Drugi detalji o tim sastancima nisu poznati, uključujući i to jesu li bili prisutni i Ukrajinci, kada su tačno susreti započeli i koje su bile teme.
Ti prethodno neobjavljeni sastanci pokazatelj su zakulisnih napora SAD i Rusije da pronađu način za završetak rata u Ukrajini uprkos zamrzavanju zvaničnih kontakata u vreme Trampovog prethodnika, bivšeg predsednika Džoa Bajdena.
Tramp, koji je na dužnosti tek mesec dana, napravio je zaokretb u prositupu SAD prema ratu u Ukrajini i pokrenuo direktne razgovore s ruskim predsednikom Vladimirom Putinom.
Najviši američki zvaničnici u utorak su se sastali s ruskim zvaničnicima u Saudijskoj Arabiji, a u ruskoj delegaciji bio je i ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov.
Švajcarsko ministarstvo spoljnih poslova je Rojtersu rekla da je bilo informisano o održavanju razgovora.
„Te aktivnosti pomažu u podršci diplomatskih napora vezanih za sukob“, saopštilo je ministarstvo.
Dva izvora kazala su da se najmanje jedan susret odvio prošle nedelje u Ženevi u vreme Samita u Minhenu.
Izvor: N1/Hina