Odrastale su u različitim porodicama, ne sluteći da negde postoji osoba koja izgleda potpuno isto kao one. Zahvaljujući neverovatnoj slučajnosti i jednoj ženi koja je prepoznala devojčicu na fotografiji, dve sestre pronašle su jedna drugu. Njihova priča danas je emotivno dotakla milione ljudi širom sveta.
Život ponekad ispiše priče koje deluju neverovatnije od filmskih scenarija. Upravo takva je sudbina jednojajčanih bliznakinja Anna Sevey (Ana Sivi) i Emma Stricker (Ema Striker), koje su nakon rođenja usvojile različite porodice, a da nijedna od njih nije znala da postoji druga sestra.
Godinama su odrastale kilometrima udaljene jedna od druge. Ana je živela u američkoj saveznoj državi New Jersey (Nju Džerzi), dok je Ema detinjstvo provodila u Kentucky-ju (Kentaki). Njihovi životi možda se nikada ne bi ukrstili da se pre više od dve decenije na jednom aerodromu u Južnoj Koreji nije dogodio susret koji je zauvek promenio sudbinu dve porodice.
Sve je počelo jednom fotografijom i neverovatnom moći zapažanja žene koja se sasvim slučajno našla na pravom mestu u pravo vreme.
Fotografija na aerodromu otkrila je neverovatnu tajnu
Na aerodromu u Seoul (Seul), grupa američkih putnika čekala je presedanje na naredni let. Među njima je bio i bračni par iz Kentakija koji je putovao u Kinu kako bi usvojio devojčicu Emelia (Emelija).
Ponosni roditelji pokazivali su ostalim putnicima fotografije svoje starije ćerke Eme, ne sluteći da će upravo jedan od tih snimaka pokrenuti niz događaja koji će promeniti njihove živote.
Fotografiju je ugledala žena po imenu Joy (Džoj), koja je poznavala porodicu iz Nju Džerzija i njihovu usvojenu ćerku Anu.
Čim je pogledala fotografiju, ostala je zapanjena.
„O, moj Bože, pa ova devojčica izgleda potpuno isto kao Ana Sivi!“, uzviknula je.
Sličnost je bila toliko upečatljiva da nije mogla da poveruje da je reč o običnoj slučajnosti.
Ubrzo su počeli da upoređuju podatke o devojčicama. Kada su otkrili da Ema i Ana imaju isti datum rođenja, pojavila se sumnja koja je zvučala gotovo nezamislivo – da su dve devojčice zapravo rođene sestre.
DNK analiza potvrdila ono što niko nije mogao da zamisli
Kako bi otklonile svaku nedoumicu, porodice su odlučile da urade DNK testiranje.
Rezultati su potvrdili neverovatnu istinu: Ana i Ema bile su jednojajčane bliznakinje, razdvojene po rođenju i usvojene u dve različite porodice.
Otkriće je izazvalo snažne emocije, ali i otvorilo pitanje kako organizovati njihov prvi susret.
Porodica Striker u početku je osećala izvesnu nesigurnost u vezi sa uspostavljanjem kontakta sa Aninim roditeljima, jer je reč o istopolnom paru. Međutim, ubrzo su saznali da i Anu odgajaju dve majke, što je dodatno povezalo porodice.
Umesto da razlike postanu prepreka, zajednička želja da devojčice upoznaju jedna drugu postala je najvažnija.
Obe porodice shvatile su da pred sobom imaju priliku da isprave nešto što je sudbina razdvojila na samom početku njihovih života.
Prvi susret u četvrtoj godini: Kao da nikada nisu bile razdvojene
Kada su imale četiri godine, Ana i Ema prvi put su se srele u Miami (Majami), na Floridi.
Za njihove roditelje bio je to trenutak ispunjen uzbuđenjem, neizvesnošću i emocijama. Niko nije mogao sa sigurnošću da zna kako će dve devojčice reagovati kada se nađu licem u lice.
Posebno je zanimljivo što je Ana do tada bila veoma povučena. Teško je sklapala prijateljstva i retko se otvarala pred drugom decom.
Međutim, susret sa Emom doneo je iznenađujuću promenu.
Između devojčica gotovo odmah se stvorila posebna bliskost, kao da su se poznavale čitavog života.
„Imamo video-snimke našeg prvog susreta. Izgledalo je kao da nikada nismo ni bile razdvojene“, ispričala je kasnije Ema.
Njihova povezanost bila je toliko prirodna da su roditelji ostali zadivljeni.
Iako su odrastale u različitim porodicama i sredinama, sestre su vrlo brzo počele da grade odnos koji će postati jedan od najvažnijih u njihovim životima.
Kilometri ih nisu sprečili da odrastaju zajedno
Nakon prvog susreta porodice su odlučile da učine sve kako bi bliznakinje ostale bliske.
Iako su živele u različitim američkim saveznim državama, organizovale su nekoliko zajedničkih odmora godišnje, pružajući devojčicama priliku da provode vreme zajedno.
Između tih susreta Ana i Ema razgovarale su satima preko kućnih telefona.
Kako je tehnologija napredovala, njihovi razgovori preselili su se na Skype (Skajp), omogućavajući im da se redovno gledaju i dele svakodnevne događaje.
Razgovarale su o školi, prijateljima, odrastanju i svim onim sitnicama koje čine detinjstvo.
Fizička udaljenost nije mogla da izbriše osećaj pripadnosti koji su pronašle jedna u drugoj.
Njihovo odrastanje pokazalo je da porodična povezanost ne mora da zavisi od zajedničke adrese, već i od ljubavi, pažnje i želje da se odnos neguje.
Danas žive u istom gradu, ali svaka gradi svoj život
Danas, sa 27 godina, Ana i Ema žive u New Yorku (Njujork), u njegovom čuvenom delu Manhattan (Menhetn).
Iako su kao deca bile razdvojene velikom udaljenošću, sada imaju priliku da se viđaju gotovo svakodnevno.
Ema gradi karijeru u svetu društvenih mreža i plesa, dok Ana radi u oblasti prodaje oglasnog prostora.
U pojedinim nedeljama viđaju se skoro svakog dana, a i dalje uživaju u zajedničkim večerima i povremenim noćenjima jedna kod druge.
Ipak, odlučile su da zadrže odvojene stanove.
Za njih je važno da, uprkos snažnoj sestrinskoj povezanosti, svaka ima sopstveni prostor, profesionalni put i nezavisnost.
Njihova priča tako nije samo svedočanstvo o ponovnom susretu, već i o tome kako dve osobe mogu da budu izuzetno bliske, a da pritom sačuvaju svoju individualnost.
„Šta bi bilo da se nikada nismo pronašle?“
Kada danas razmišljaju o svom detinjstvu, obe sestre svesne su koliko je malo nedostajalo da zauvek ostanu strankinje.
Da Džoj nije putovala preko Seula, da nije razgovarala sa njihovim roditeljima ili da nije pogledala fotografiju, možda nikada ne bi saznale jedna za drugu.
Upravo ta pomisao posebno pogađa Anu.
„Moja najveća noćna mora je kada pomislim: Šta bi bilo da se nikada nismo pronašle?“, priznala je.
Za obe sestre Džoj je mnogo više od žene koju su njihove porodice slučajno srele na aerodromu.
Ona je osoba zahvaljujući kojoj su dobile priliku da upoznaju deo sopstvenog identiteta za koji nisu ni znale da postoji.
Zato su ostale u kontaktu sa njom tokom svih ovih godina, a nedavno su zajedno prisustvovale i venčanju njene ćerke.
Njihova sudbina otvorila je i važno pitanje razdvajanja braće i sestara
Priča o Ani i Emi podseća i na širi problem razdvajanja biološke braće i sestara tokom procesa usvajanja.
Prema podacima američke Kancelarije pomoćnika sekretara za planiranje i evaluaciju, Office of the Assistant Secretary for Planning and Evaluation (Ofis ov di asistент sekretari for plening end evaljuejšn – ASPE), iz izveštaja zasnovanog na nacionalnom istraživanju usvojiteljskih porodica iz 2007. godine, 71 odsto usvojene dece u Sjedinjenim Američkim Državama ima poznatu biološku braću ili sestre.
Međutim, samo 29 odsto te dece usvojeno je zajedno sa bratom ili sestrom. Kod međunarodnih usvajanja taj procenat iznosi 31 odsto.
Ovi podaci pokazuju da razdvajanje braće i sestara nije retkost i da mnogi tokom odrastanja nemaju priliku da razviju odnos sa svojim najbližim biološkim srodnicima.
Upravo zato priča o bliznakinjama ima posebnu težinu. Ona otvara pitanje koliko je važno, kad god okolnosti to dozvoljavaju, očuvati porodične veze i omogućiti deci da saznaju više o svom poreklu.
Milioni ljudi dirnuti pričom, a žena koja ih je spojila poslala posebnu poruku
Ana i Ema su 18. novembra 2026. godine na društvenoj mreži Instagram (Instagram) ponovo podelile svoju neobičnu životnu priču.
Njihova objava privukla je ogromnu pažnju, a prema navodima iz izvornog teksta zabeležila je oko 3,8 miliona pregleda.
Među brojnim komentarima posebno se izdvojila poruka žene koja je pre više od dve decenije pokrenula čitavu priču.
„Zauvek ću biti zahvalna i osećaću se blagosloveno što sam bila makar i sasvim mali deo vaše predivne, čudesne priče! Volim vas, devojke“, napisala je Džoj.
Mnogi korisnici društvenih mreža istovremeno su izrazili zabrinutost zbog prakse razdvajanja braće i sestara prilikom usvajanja.
Jedan od komentara posebno je privukao pažnju:
„Iskreno, smatram da je strašno što se blizanci i braća i sestre razdvajaju tokom usvajanja. Presrećna sam što su pronašle jedna drugu.“
Jedna slučajnost, dve porodice i sestrinska ljubav za ceo život
Priča Ane Sivi i Eme Striker mnogo je više od neobičnog susreta koji je postao popularan na internetu.
To je priča o identitetu, pripadnosti, porodici i ljudima koji su spremni da otvore svoja srca kako bi drugima omogućili da pronađu ono što im je nedostajalo.
Dve devojčice koje su prve godine života provele ne znajući jedna za drugu danas dele uspomene, radosti, izazove i svakodnevicu.
Njihova sudbina pokazuje koliko jedan naizgled beznačajan trenutak može da promeni nečiji život.
Jer, da jedna žena na aerodromu u Seulu nije zastala pred fotografijom nepoznate devojčice, dve sestre možda bi i danas prolazile jedna pored druge, ne znajući da ih povezuje mnogo više od neverovatne fizičke sličnosti.
Ponekad je dovoljna samo jedna fotografija da dve odvojene životne priče ponovo postanu jedna porodična priča.
Tekst: Svet Dijaspore
Izvor: Today, ASPE
Foto: Instagram/Anna Sevey
