POČETAK NOVOG SVETSKOG PORETKA? Evo šta žele Putin, Tramp i Si (+ UŽIVO PRENOS)

Susret lidera Sjedinjenih Američkih Država, Rusije i Kine u kineskom Šendženu mogao bi da postane jedan od najznačajnijih diplomatskih događaja godine. Dok Donald Tramp želi istorijski spoljnopolitički uspeh i pregovore o nuklearnom naoružanju, Vladimir Putin nastoji da ojača međunarodni položaj Rusije i obezbedi povoljnije uslove za rešavanje rata u Ukrajini. Si Đinping, s druge strane, želi da potvrdi globalni uticaj Kine, ali bez preuzimanja obaveza koje bi ograničile manevarski prostor Pekinga. Zbog toga se najavljeni susret već poredi sa istorijskom konferencijom na Jalti 1945. godine.

Predsednici Sjedinjenih Američkih Država, Rusije i Kine, Donald Trump (Donald Tramp), Vladimir Putin (Vladimir Putin) i Xi Jinping (Si Đinping), okupili su se u kineskom gradu Shenzhen (Šendžen), gde učestvuju na samitu Azijsko-pacifičke ekonomske saradnje (APEC).

Trojica lidera rukovala su se i kratko razgovarala uoči svečane večere organizovane povodom samita, dok se njihov zvanični trilateralni sastanak očekuje na marginama ovog međunarodnog skupa.

Razgovori bi mogli da obuhvate neka od najosetljivijih pitanja savremene geopolitike — od rata u Ukrajini i sukoba sa Iranom do kontrole nuklearnog naoružanja, međunarodne trgovine i razvoja veštačke inteligencije. Ipak, uprkos velikoj političkoj i medijskoj pažnji, analitičari upozoravaju da su izgledi za postizanje sveobuhvatnog istorijskog sporazuma veoma mali.

Uoči očekivanog trilateralnog sastanka, Putin i Si razgovarali su u Šendženu. Kineski predsednik pozvao je na otvoreniju međunarodnu trgovinu i jačanje saradnje, dok je ruski lider kritikovao zapadne sankcije, ocenivši da nisu ostvarile ciljeve zbog kojih su uvedene. Putin je najavljene razgovore sa Trampom i Sijem opisao kao potencijalno veoma korisne.

Međutim, kako navodi agencija Rojters, već su pripreme za sastanak pokazale duboke razlike u interesima tri velike sile. Pregovori o dnevnom redu i formatu susreta trajali su gotovo do poslednjeg trenutka, a Moskva, Vašington i Peking u razgovore ulaze sa različitim prioritetima i očekivanjima.

Nova Jalta: Strah od podele sveta na sfere uticaja

Mogućnost da se lideri tri velike sile nađu za istim pregovaračkim stolom podstakla je poređenja sa konferencijom održanom 1945. godine u Yalta (Jalta), na kojoj su američki predsednik Franklin D. Roosevelt (Frenklin D. Ruzvelt), britanski premijer Winston Churchill (Vinston Čerčil) i sovjetski lider Joseph Stalin (Josif Staljin) razgovarali o posleratnom uređenju sveta.

Jaltska konferencija ostala je jedan od najprepoznatljivijih simbola diplomatskih dogovora velikih sila o međunarodnom poretku i sferama uticaja. Upravo mogućnost da se o sudbini manjih država ponovo odlučuje bez njihovog neposrednog učešća izaziva zabrinutost od Kyiv (Kijev) do Tokyo (Tokio).

Ukrajinski predsednik Volodymyr Zelenskyy (Volodimir Zelenski) ranije je upozorio da ne želi novu Jaltu, odnosno dogovor u kojem bi velike sile odlučivale o teritorijama i političkoj budućnosti drugih država bez njihovog pristanka.

Za Moskvu, međutim, simbolika takvog susreta ima sasvim drugačije značenje.

Ruski nacionalistički ideolog Alexander Dugin (Aleksandar Dugin) ocenio je da bi sastanak predstavljao potvrdu sveta u kojem o ključnim međunarodnim pitanjima odlučuje nekoliko velikih centara moći. Prema njegovom tumačenju, to bi bio dokaz uspostavljanja multipolarnog međunarodnog poretka.

Za Putina bi već samo održavanje sastanka predstavljalo važan diplomatski rezultat. Ruski predsednik dobio bi priliku da se predstavi kao ravnopravan sagovornik liderima dve najveće svetske ekonomije, uprkos međunarodnoj izolaciji sa kojom se Rusija suočava zbog rata u Ukrajini.

Putinov cilj: Povratak Rusije za sto velikih sila

Glavni cilj ruskog predsednika jeste jačanje međunarodnog položaja Moskve, ali i otvaranje prostora za eventualni sporazum o okončanju rata u Ukrajini pod uslovima koji bi bili prihvatljivi za Kremlj.

Za Putina, trilateralni susret nije samo prilika za razgovore o konkretnim krizama. On ima i snažnu simboličku dimenziju, jer bi pokazao da Rusija, uprkos sankcijama i političkim pritiscima Zapada, ostaje nezaobilazan akter u rešavanju najvažnijih svetskih pitanja.

Ipak, neizvesno je koliko će ukrajinsko pitanje zaista biti zastupljeno u razgovorima.

Prema informacijama Rojtersa, Moskva je insistirala da se rat u Ukrajini nađe na dnevnom redu, dok je Peking pokazivao znatno veću uzdržanost. Jedan američki zvaničnik ranije je ocenio da trilateralni format nije odgovarajući okvir za pregovore o okončanju tog sukoba.

Yun Sun (Jun Sun), direktorka programa za Kinu u američkom Stimson centru, ocenila je za Dojče vele da Rusija nastoji da stvori utisak kako je Vašington spreman da sa Moskvom pregovara o ključnim bezbednosnim pitanjima.

Takva diplomatska slika, prema njenoj proceni, mogla bi dodatno da oslabi poverenje Ukrajine i evropskih saveznika u američku politiku, posebno ukoliko bi se stekao utisak da se o budućnosti Ukrajine razgovara bez njenog neposrednog učešća.

Tramp želi istorijski dogovor i diplomatski uspeh

Za američkog predsednika sastanak predstavlja priliku da ostvari značajan spoljnopolitički rezultat u trenutku pojačanih političkih pritisaka na domaćoj sceni.

Nakon velikih republikanskih gubitaka na izborima za Kongres, Tramp nastoji da učvrsti svoj međunarodni položaj i pokaže da je sposoban da postigne sporazume koji su njegovim prethodnicima ostali nedostižni.

Jedan od njegovih najambicioznijih ciljeva jeste pokretanje trilateralnih pregovora o kontroli nuklearnog naoružanja između SAD, Rusije i Kine.

Međutim, upravo na tom pitanju dolaze do izražaja duboke razlike između tri sile.

Sjedinjene Američke Države i Rusija raspolažu sa više od 5.000 nuklearnih bojevih glava svaka, dok se kineski arsenal procenjuje na oko 500, iako Peking poslednjih godina ubrzano povećava svoje nuklearne kapacitete.

Bivši visoki zvaničnik Bele kuće Edgard Kagan (Edgar Kagan) smatra da Kina nema interes da učestvuje u pregovorima koji bi podrazumevali prihvatanje istih ograničenja i obaveza kakve bi važile za Vašington i Moskvu.

Prema njegovoj oceni, pristajanje na takav format značilo bi da Peking prihvata položaj nuklearne supersile koja mora da snosi odgovornost uporedivu sa američkom i ruskom.

Da su očekivanja ograničena, potvrđuje i izjava jednog visokog zvaničnika Trampove administracije za Rojters, koji je priznao da se ne očekuje konkretan sporazum o nuklearnom naoružanju.

Pored bezbednosnih pitanja, Tramp će nastojati da stabilizuje odnose sa Kinom, posebno u oblastima međunarodne trgovine, naprednih tehnologija i strateških sirovina.

Si Đinping: Globalni uticaj bez novih obaveza

Za kineskog predsednika očekivani sastanak predstavlja istovremeno veliku diplomatsku priliku i ozbiljan politički izazov.

Kao domaćin susreta lidera tri velike sile, Si dobija priliku da predstavi Kinu kao jednog od ključnih aktera u oblikovanju budućeg međunarodnog poretka.

Međutim, Peking želi da izbegne situaciju u kojoj bi međunarodni prestiž morao da plati preuzimanjem dodatnih političkih i bezbednosnih obaveza.

Alicja Bachulska (Alicja Bahulska), stručnjakinja Evropskog saveta za spoljne odnose, u izjavi za Dojče vele sažela je različita očekivanja trojice lidera: Rusija traži međunarodno priznanje, Sjedinjene Američke Države žele napredak u kontroli naoružanja, dok Kina nastoji da potvrdi svoj globalni status bez prihvatanja novih ograničenja.

Posebno osetljivo pitanje za kinesko rukovodstvo ostaje rat u Ukrajini.

Prema procenama analitičara, Pekingu odgovara očuvanje Rusije kao važnog strateškog partnera, značajnog izvora energenata i protivteže američkom uticaju. Istovremeno, potpuna ruska pobeda ne mora nužno da bude u kineskom interesu, jer bi mogla da smanji zavisnost Moskve od Pekinga.

Profesor Zhang Lun (Džang Lun) sa Univerziteta CY Cergy Paris Université (Univerzitet Serži Pariz) smatra da Kina ne želi kolaps Rusije, ali ni toliko otvoreno svrstavanje uz Moskvu koje bi ozbiljno ugrozilo njene odnose sa evropskim državama.

Zbog takvog odnosa interesa, analitičari ne očekuju da će Si izvršiti snažniji pritisak na Putina kako bi se ubrzalo okončanje rata.

Kineska strategija, prema ovim procenama, ostaje usmerena na očuvanje diplomatske fleksibilnosti, ekonomskih interesa i dugoročnog geopolitičkog uticaja.

Trgovina, tehnologija i Iran: Pitanja bez lakih odgovora

Pored rata u Ukrajini i nuklearnog naoružanja, važan deo razgovora mogao bi da bude posvećen američko-kineskim ekonomskim odnosima.

Prema procenama stručnjaka koje je konsultovao Dojče vele, Tramp i Si verovatno će nastojati da očuvaju postojeće trgovinsko primirje, umesto da pokušaju da postignu sveobuhvatan sporazum kojim bi bile rešene dugogodišnje ekonomske nesuglasice.

Vašington želi da Kina poveća kupovinu američkih poljoprivrednih proizvoda i olakša izvoz retkih zemnih elemenata, koji imaju strateški značaj za savremenu industriju, energetiku i proizvodnju naprednih tehnologija.

Peking, s druge strane, nastoji da zadrži ključne pregovaračke adute u trgovinskom i tehnološkom nadmetanju sa Sjedinjenim Američkim Državama.

Dodatni izazov predstavlja Iran, oko kojeg su stavovi tri sile takođe različiti.

Kina se protivi daljoj eskalaciji sukoba i zvanično podržava diplomatsko rešenje. Istovremeno, nastavlja da kupuje iransku naftu, čime Teheranu obezbeđuje važan izvor ekonomskih prihoda.

Analitičari zato ne očekuju da bi Peking mogao značajnije da promeni svoju politiku prema Iranu samo zbog razgovora sa Trampom.

Novi svetski poredak ili samo diplomatska predstava?

Iako se susret u Šendženu već poredi sa istorijskom konferencijom na Jalti, između simbolike i mogućnosti postizanja konkretnog sporazuma postoji velika razlika.

Tramp želi diplomatski uspeh koji bi potvrdio njegovu ulogu u rešavanju globalnih kriza. Putin nastoji da Rusiji obezbedi priznanje statusa velike sile i povoljniju pregovaračku poziciju u vezi sa Ukrajinom. Si želi da učvrsti međunarodni položaj Kine, ali bez obaveza koje bi mogle da ograniče njenu stratešku samostalnost.

Upravo te razlike pokazuju koliko je teško usaglasiti interese Vašingtona, Moskve i Pekinga, čak i kada postoji zajednička spremnost za razgovor.

Zato bi sastanak mogao da ostane upamćen pre svega po svojoj političkoj simbolici, a ne po istorijskim sporazumima.

Da li će Šendžen postati simbol novog svetskog poretka ili samo još jedna velika diplomatska pozornica, zavisiće manje od zajedničkih fotografija trojice lidera, a mnogo više od njihove spremnosti da suprotstavljene interese pretvore u konkretne dogovore.

UŽIVO: Istorijski susret trojice svetskih lidera – Tramp, Putin i Si za istim stolom

Svet Dijaspore

Izvor: Reuters/ Nova.rs